12 Koraka i 12 Tradicija
Dvanaest Koraka i Dvanaest Tradicija prikazani na ovoj stranici su u sažetom formatu.
Želiš li skinuti ove dvije knjige u cijelosti (u PDF formatu), klikni gumb ispod.
DVANAEST KORAKA
Korak jedan
“Priznali smo da smo bespomoćni pred alkoholom te da ne možemo upravljati našim životima.”
Tko će priznati potpuni poraz? Prva stepenica na putu oslobođenja je priznanje bespomoćnosti. To je uspostavljanje veze između poniznosti i trijeznosti. Mentalna opsesija plus fizička alergija. Zašto svaki A.A. mora dotaći dno?
Korak dva
“Povjerovali smo da nam Sila koja je jača od nas samih može povratiti zdrav razum.”
U što vjerovati? A.A. ne zahtijeva vjerovanje u nešto određeno; Dvanaest koraka su samo sugestije. Važnost otvorenosti našega duha. Različitost putova ka vjeri. A.A. umjesto Više sile. Muka razočaranih. Ravnodušje i predrasuda kao kamen spoticanja. Izgubljena vjera pronađena u A.A. Problemi intelektualnosti i samodostatnosti. Negativna i pozitivna misaona orijentacija. Uobraženost. Prkos je vrlo značajna karakteristika alkoholičara. Korak dva prekretnica na putu ka zdravlju. Pravi odnos prema Bogu.
Korak tri
“Odlučili smo predati svoju volju i život brizi Boga, onako kako ga mi razumijemo.”
Korak treći je kao otvaranje zaključanih vrata. Kako ćemo dopustiti Bogu da siđe u naše živote? Ključ je volja. Ovisnost kao sredstvo za stjecanje neovisnosti. Opasnost od samodostatnosti. Prepuštanje naše volje Višoj sili. Zloporaba snage volje. I pomoć i osobni napor su neophodni za pristup Božjoj volji.
Korak četiri
“Preispitali smo i bez straha popisali svoj moralni inventar.”
Kako nagoni mogu prevladati svoju vlastitu funkciju. Četvrti Korak je napor u otkrivanju naših sklonosti. Temeljni problem krajnosti naših nagona. Loše provedeno moralno preispitivanje može imati za posljedicu osjećaj krivnje, veličine ili optuživanje drugih. Prednosti se mogu jasno utvrditi . Samoopravdavanje je opasno. Volja da se poduzme moralno preispitivanje unosi u naše živote svjetlo i novo povjerenje. Četvrti korak je početak doživotne prakse. Zajednički simptomi emocionalne nesigurnosti su briga, gnjev, samosažaljenje i potištenost.
Korak pet
“Priznali smo Bogu, nama samima i (nekom) drugom ljudskom biću pravu prirodu naših pogrešaka.”
Dvanaest koraka ispražnjuju naš ego (naše jastvo) poput balona. Peti korak je težak, ali neophodan za otrežnjenje i duhovni mir. Ispovijed kao prastara praksa. Malo je onih koji mogu ostati trijezni bez otvorenog priznanja pogrešaka. Što dobivamo od Petog koraka? Početak istinske veze između čovjeka i Boga. Gubitak osjećaja izoliranosti, praštanje i oprost; Nauk poniznosti; stjecanje poštena i realna uvida u sebe. Nužnost potpunog poštenja. Strah od ostvarenja. Kako odabrati osobu kojoj ćeš se povjeriti. Rezultati su mir, sabranost i svijest o Bogu. Jedinstvo s Bogom i čovjekom nas pripravlja za slijedeće korake.
Korak šest
“Bili smo posve spremni dozvoliti Bogu da ukloni sve te nedostatke našega karaktera.”
Šesti je korak neophodan za duhovni rast. To je početak doživotnog napora. Prepoznavanje razlike između borbe za cilj – i borbe za savršenstvo. Zašto uvijek i iznova moramo pokušavati? Nada sve je vrlo važno “biti pripravan”. Nužnost poduzimanja akcije. Odgađanje je opasno. Pobuna može biti pogubna. Točka na kojoj napuštamo ograničene ciljeve i od koje krećemo prema Božjoj volji.
Korak sedam
“Ponizno smo Ga zamolili da ukloni naše mane.”
Što je poniznost? Što nam to može značiti? Cesta ka istinskoj slobodi ljudskoga duha. Pomoć neophodna za preživljavanje. Vrijednost određivanja granica ega (jastva). Preoblikovanje propusta, neuspjeha i bijede u poniznost. Snaga slabosti. Bol je cijena ulaznice u novi život. Glavni aktivator pogrešaka je strah od gubitka orijentacije na sebe. Sedmi korak predstavlja zapravo promjenu stava koja nam omogućuje da se (p)okrenemo prema Bogu.[/toggle]
Korak osam
“Sastavili smo popis ljudi kojima smo učinili nažao te bili spremni da prema njima te greške ispravimo”
Ovaj i slijedeća dva koraka se bave međuljudskim odnosima. Očaravajuće iskustvo učenja suživota s drugima. Prepreke; otpor praštanju; nepriznavanje pogrešaka drugim osobama; namjerni zaborav. Nužnost iscrpnog prekapanja prošlosti. Duboki uvid je rezultat temeljitosti. Vrste šteta nanesenih drugima. Izbjegavanje krajnjih sudova. Zauzimanje objektivnih gledišta. Osmi korak je početak kraja izolacije.
Korak devet
“U izravnim kontaktima s tim ljudima ispravili smo greške gdje god je to bilo moguće, osim ako bi to povrijedilo njih ili neke druge ljude.”
Prva pretpostavka za donošenje ispravnog suda je smiren duh. Za ispravljanje pogrešaka je značajno i odabiranje pravoga trenutka. Što je hrabrost? Razboritost predmnijeva odabiranje zgoda. Ispravljanje pogrešaka započinje pristupom A.A. – u. Duhovni mir se ne može postići na tuđi račun. Potreba za diskrecijom. Spremnost na snošenje posljedica za našu prošlost i preuzimanje odgovornosti za dobrobit drugih u duhu Devetog koraka.
Korak deset
“Nastavili smo sastavljati svoj osobni inventar, a u slučaju krivice, istu smjesta priznali.”
Da li možemo ostati trijezni u svim okolnostima i istodobno zadržati čuvstvenu ravnotežu ? Preispitivanje vlastitog jastva postaje redovita navika. Priznaj, prihvati i strpljivo ispravljaj svoje mane. Čuvstveni mamurluk. Tek kad smo raskrstili s prošlošću, možemo se posvetiti izazovima sadašnjosti. Različitosti preispitivanja. Gnjev, ogorčenost, ljubomora, zavist, samosažaljenje, povrijeđeni ponos – sve je to vodilo ka boci. Samosvladavanje – kao prvi cilj. Osiguranje od “igranja uloge velike zvjerke”. Pogled na plusove i minuse. Ispitivanje motiva.
Korak jedanaest
“Tražili smo putem molitve i meditacije naš sve bolji svjesni kontakt s Bogom onako kako smo Ga mi razumjeli moleći se da nam poda samo znanje o Njegovoj volji za nas te za snagu da to sve izdržimo.”
Meditacija i molitva su glavni putovi k Višoj sili. Veze između samo – preispitivanja, meditacije i molitve. Istinski temelj za život. Kako meditirati? Meditacija nema granica. Osobna avantura. Prvi rezultati čuvstvene ravnoteže. Što reći o molitvi? Svakodnevne molbe za razumijevanje Božje volje i molitve u tu svrhu. Aktualni rezultati molitve su iznad svakog pitanja. Nagrade meditacije i molitve.
Korak dvanaest
“Nakon što smo se duhovno probudili, kao rezultat poduzimanja ovih koraka, pokušali smo prenijeti ovu poruku alkoholičarima i primjenjivati ove principe u svim svojim životnim situacijama.”
Tema Dvanaestog koraka je radost življenja. Ključna riječ je akcija, čin. Davanje koje ne traži nikakvu nagradu. Ljubav koja nema privjesak sa cijenom. Što je duhovno buđenje? Primitak novog stanja svijesti i bića kao slobodan dar. Spremnost na primanje darova počiva u praksi Dvanaest koraka. Veličanstvena stvarnost. Samo pomaganje drugim alkoholičarima je svojevrsna nagrada. Vrste aktivnosti Dvanaestog koraka. Problemi rada s Dvanaestim korakom. Nešto o praksi ovih principa u svim našim aktivnostima. Monotonija, bol i velike nevolje pretvoreni u dobro praktičnom primjenom ovih Koraka. Poteškoće u praksi. “Dvokoraci”. Preokreni “dvokorake” u “dvanaestokorake” i demonstraciju vjere. Duhovni rast je odgovor na naše probleme. Započnite najprije duhovno rasti. Dominacija i pretjerana ovisnost. Postavljanje naših života na “daj i uzmi” temelje. Nužnost ovisnosti o Bogu za oporavak alkoholičara. “Prakticiranje tih načela u našem svagdanjem poslu”. Unutarnji odnosi u A.A. – u. Promjena nazora o materijalnim stvarima. Promjena osjećaja o osobnoj važnosti. Preusmjerenje nagona na prave ciljeve. Razumijevanje je ključ za prave stavove, a pravi čin je ključ za dobar život.
DVANAEST TRADICIJA
Tradicija jedan
“Naša zajednička dobrobit treba biti na prvom mjestu; pojedinačno izlječenje ovisi o jedinstvu AA-a.”
Bez jedinstva A.A. umire. Osobna sloboda kao veliko jedinstvo. Ključ za paradoks : život svakog A. A. – a ovisi o pokornosti duhovnim načelima. Grupa mora preživjeti, jer ako ona ne preživi, neće ni pojedinac. Zajednička dobrobit dolazi na prvo mjesto. Kako najbolje živjeti i raditi kao grupa.
Tradicija dva
“U ostvarenju našeg zajedničkog cilja postoji samo jedan vrhovni autoritet – voljeni Bog, kako god da se On pojavljuje u našoj zajedničkoj svijesti. Naši su čelnici samo sluge od povjerenja; oni ne upravljaju.”
Odakle A.A. dobiva svoju orijentaciju? Jedini autoritet u A.A. – u je dragi Bog, onakav kako se izražava u grupnoj svijesti. Formiranje grupa. Rastuće boli. Rotirajući odbori su sluge grupe. Čelnici ne upravljaju, oni služe. Da li A.A. ima stvarno vodstvo? “grupni mudraci” i “grupni jurišnici”. Grupna svijest govori.
Tradicija tri
“Jedini uvjet za članstvo u A.A. – u je želja da se prestane piti.”
Rana netolerancija utemeljena na strahu. Oduzeti alkoholičaru svaku prigodu za pristup A.A.- u doimlje se kao izricanje smrtne presude. Pravila članstva su napuštena. Dva primjera iz iskustva. Svaki alkoholičar postaje članom A.A. – a kad sam odluči da pripada članstvu.
Tradicija četiri
“Svaka udruga treba biti autonomna, izuzev u pitanjima koja imaju utjecaj na druge udruge, ili A.A. u cjelini.”
Svaka grupa upravlja svojim poslovima kako joj odgovara, izuzev u slučaju kad je ugrožen A.A. kao cjelina. Da li je svaka sloboda opasna? Grupa se isto tako kao i pojedinac mora katkada prilagoditi određenim načelima koji osiguravaju preživljavanje. Dvije vrlo važne poruke – grupa ne smije poduzimati ništa što bi moglo ugroziti A.A. kao cjelinu, niti se vezati uz izvanjske interese. Primjer : “A.A. Centar” koji nije funkcionirao.
Tradicija pet
“Svaka udruga ima samo jednu primarnu ulogu – prenijeti poruku do alkoholičara koji još uvijek pati.”
Bolje je učiniti jednu stvar dobro, nego puno stvari loše. Život naše udruge ovisi o ovome načelu. Sposobnost svakog alkoholičara da se identificira sa samim sobom i da potpomogne oporavak novodošlih je dar Božji. a prenošenje toga dara drugima je naša svrha i naš cilj. Trijeznost se ne može održati ako se istodobno ne pruža drugima.
Tradicija šest
“Nijedna udruga A.A. – a ne smije davati podršku, financirati ili davati ime A.A. – a na uporabu bilo kojoj srodnoj organizaciji, ili vanjskoj instituciji kako nas problemi novca, imovine i utjecaja ne bi udaljili od našega glavnoga cilja.”
Iskustvo nas uči da ne bismo smjeli podržati nijedan takav pothvat, ma kako bio dobar. Ne možemo biti sve svim ljudima na svijetu. Uvidjeli smo da ime A.A. – a ne možemo ustupiti nijednoj izvanjskoj aktivnosti ili ustanovi.
Tradicija sedam
“Svaka udruga A.A. – a mora biti u stanju u potpunosti se izdržavati sama, odbijajući priloge izvana.”
Nijedna od tradicija A.A. – a nije imala takvih porođajnih muka kao ova. Opće kolektivno siromaštvo u početku kao stvar nužnosti. Strah od iskorištavanja. Nužnost odvajanja duhovnog od materijalnog. Odluka da se A.A. uzdržava samo od dobrovoljnih priloga. Razvijanje odgovornosti rukovodećih tijela da se uzdržavaju izravno doprinosima svojih članova. Troškovi tekućeg održavanja plus razumne rezerve predstavljaju financijsku politiku svakoga rukovodećeg tijela A.A.-a.
Tradicija osam
“A. A. treba zauvijek ostati neprofesionalan, iako u našim uslužnim centrima mogu raditi stručni uposlenici.”
Dvanaesti se korak i novac ne smiju brkati. Postoji crta razdjelnica između dobrovoljnog rada na Dvanaestom koraku i plaćenoga rada za stručne usluge. A.A. ne bi mogao funkcionirati bez osoba zaposlenih s punim radnim vremenom na poslovima usluga i održavanja ureda A.A. – a. Profesionalni radnici nisu profesionalni anonimni alkoholičari. Odnos između A.A. – a i industrije, obrazovanja i tako dalje. Rad u svezi s Dvanaestim korakom se nikada ne plaća, no osobe zaposlene na pružanju usluga i održavanju ureda A.A.-a su profesionalci koji stručno obavljaju svoje poslove na obostranu korist.
Tradicija devet
“A.A. kao takav nikada ne smije prerasti u organizaciju; mi, međutim, možemo osnivati uslužne uprave i odbore koji su izravno odgovorni onima kojima služe.”
Posebni odbori i povjerenstva. Opća konferencija, odbori povjerenika i povjerenstva pojedinih grupa ne mogu izdavati zapovijedi članovima A.A. – a ili grupama. A.A. – u se ne može zapovijedati ni pojedinačno ni kolektivno. To odsustvo prisile djeluje sve dok svaki A.A. slijedi Korake k oporavku; svaki član potpisuje svoje životno jamstvo. Isti se uvjet odnosi i na grupu. Patnja i ljubav su A.A. – ovi odgojitelji. Razlika između duha vladanja i duha služenja. Osnovna je svrha našega služenja približiti trijeznost svima koji je požele.
Tradicija deset
“Anonimni Alkoholičari ne zauzimaju stajališta glede pitanja izvan svoje zajednice, tako da ime A. A. – a nikada ne smije biti umiješano u neku javnu kontroverzu.”
A.A. se ne angažira ni na jednoj strani u javnim sporovima. Otpor prema borbi nije neka posebna vrlina. Održavanje i širenje A.A. – a je naš prvenstveni zadatak i cilj. Lekcija koju smo naučili od washingtonskog pokreta.
Tradicija jedanaest
“Naši se odnosi s javnošću temelje na privlačenju ljudi, a ne na promidžbi; mi uvijek trebamo sačuvati osobnu anonimnost u tisku, radiju i na filmu.”
Odnosi s javnošću su vrlo važni. Dobri odnosi s javnošću spašavaju živote. Tražimo iznošenje u javnost A.A. načela, ali ne i članova A.A. – a. Suradnja s tiskom. Osobna anonimnost na razini javnosti je kamen temeljac naše politike odnosa s javnošću. Jedanaesta je tradicija stalna opomena da osobnoj ambiciji nema mjesta u A.A. – u. Svaki član postaje aktivnim čuvarom naše Udruge.
Tradicija dvanaest
“Anonimnost je duhovni temelj svih naših tradicija, stalno nas podsjećajući da načela trebamo postaviti ispred osobnosti.
Duhovna suština anonimnosti je žrtva. Podređivanje osobnih ciljeva općem dobru je bit svih Dvanaest Tradicija. Zašto A.A. ne bi moglo ostati tajno društvo? Načela dolaze ispred osobnosti. Stopostotna anonimnost na razini javnosti. Anonimnost je stvarna poniznost.